Ivan Matejčić - intervju

Ivan Matejčić - intervju

Plodonosan i vrijedan rad jednog od naših najpoznatijih povjesničara umjetnosti i konzervatora, Ivana Matejčića, nemjerljivo je obogatio i valorizirao naš grad i regiju te u njima ostavio trajne rezultate. Rodom Pazinjan, znatan dio života proveo je živeći u Poreču, a upravo je Eufrazijeva bazilika bila tema njegova doktorskog rada pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedna od najvažnijih okosnica cjeloživotnog rada – pridonio je njezinom proučavanju, restauraciji i očuvanju kao malo tko tijekom njezine duge povijesti. Trenutno umirovljen sveučilišni profesor, nakon marljivog, predanog i višestruko priznatog radnog vijeka, dr. sc. Ivan Matejčić i dalje aktivno stvara, a za svoje sugrađane priprema i vrlo zanimljiva predavanja.

51895257_2105118902911386_4890710183719731200_o.jpg
51771381_2105118206244789_42373228219334656_o.jpg
51807944_2105118589578084_4041273224321826816_o.jpg

Profesore Matejčiću, iza sebe imate bogatu karijeru i znanstvenu biografiju, pokretač ste istaknutih projekata u našem gradu i regiji, autor stručnih knjiga i više desetaka znanstvenih članaka. Što Vam je, kao osobi tako širokog intelektualnog spektra, bilo najdraže raditi, u čemu ste uživali?
Dosta sam se dobro osjećao kada bih dobro sastavio i obranio neki kulturno-spomenički program za koji bi onda bila odobrena investicija pa su tako nastale neke ustanove (lapidarij u Novigradu i Balama, muzej u Eufrazijani), realizirale se restauracije crkava, ciklusa fresaka, umjetnina. Koji put sam iz takvih projekata sastavio i stručni članak ili knjigu. Nakon puno godina veselo promatram kako su projekti koje sam ostvario zajedno s dobrim ljudima i suradnicima pridonijeli našoj kulturi. Niz primjera uništavanja, banalizacije, ponižavanja i degradacije naše povijesne baštine, kojima sam dugo godina morao svjedočiti, nastojim zaboraviti.

Radili ste kao konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Rijeci, zalagali se za utemeljenje Konzervatorskog odjela u Puli te ste osam godina bili pročelnik tog Odjela. Možete li nam ukratko predstaviti važnost i Vaš doprinos području kojim ste se baviti u tome razdoblju?
Jednom konzervator – uvijek konzervator! To je sudbina povjesničara umjetnosti jer naša struka analizira i valorizira povijesni predmet, a zaštita je praksa koja slijedi iz tih saznanja. Moje prvo stalno radno mjesto bilo je u Konzervatorskom odjelu u Splitu, tada kultnom mjestu autoriteta struke naše generacije. Ono što sam ondje naučio, pratilo me cijeli život, puno više od onoga što sam naštrebao u deset godina ispunjavanja enciklopedija u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Tako sam postao konzervator koji istražuje i piše (na nevolju to podrazumijeva da treba malo i misliti svojom glavom). Nažalost su na vlast došli ministri koji su smatrali da treba samo slušati i administrirati pa sam posao u službi zaštite morao napustiti i kruha potražiti na udobnim akademskim jaslama. Nekako mi se čini da sam imao i malo sreće, jer se to dogodilo nakon što sam se uspio izboriti da se 2000. godine ponovno uspostavi konzervatorska služba za Istru. To se uglavnom ne smatra velikim postignućem, ali sam svejedno ponosan što nakon austrijskog Konzervatorskog ureda, koji je djelovao u Puli od 1905. do 1918. godine, takva djelatnost postoji i u našoj, spomenicima prebogatoj, užoj domovini.

Svojim stručnim zalaganjem i radom bitno ste istaknuli naš grad te Poreč učinili vidljivim na kulturnoj mapi svijeta. Autor ste studije kojom je Eufrazijana kandidirana za ulazak na Popis svjetske baštine pri UNESCO-u. Zanima nas možete li izdvojiti neku osobitost našega grada, u širem smislu, koju smatrate dobrom i koja je za Vaš rad bila od većeg značaja?
Prisjetili ste me da sam Porečan već točno 30 godina. Naš je grad udobno mjesto za život i za veliku mrvicu civiliziranije od uobičajene razine takvih sredina. Uz malo napora i umješnosti ovdje se može „izgurati“ svaki malo bolje zamišljen projekt. Čini mi se da sam ovu okolnost poprilično iskoristio, izravno i neizravno. Drago mi je vidjeti da se realiteti, koje sam svojom aktivnošću transformirao (sanirao, popravio, revitalizirao), sada smatraju potpuno normalnim, čak neizostavnim detaljima u slici grada (Eufrazijana s Biskupijom, Sabornica, Peterokutna kula, Romanička kuća).

Ove godine Istrapedia, prva istarska internetska enciklopedija, slavi svoj 10. rođendan. Kakva je Vaša uloga u tome projektu?
Ne treba se zavaravati idejom o mnoštvu čitatelja, ali barem studenti moraju posegnuti za tekstovima i knjigama – zbog ispita. U tu kategoriju pripada i sudjelovanje u Istrapediji te nekim drugim regionalnim projektima o kojima će se čuti upravo ovih dana. Zahvalan sam što imam mogućnost da mnoštvo podataka, knjiga i dokumentacije, koju sam nagomilao u kabinetu i glavi, mogu iskoristiti i ponuditi onima koje to eventualno zanima.

Koji su Vaši trenutni projekti?
Pisati. Pod stare dane treba pisati knjige dok te oči ne izdaju. Jedan od trenutnih projekata je treći svezak edicije Umjetnička baština istarske crkve. Edicija ima enciklopedijske osobine i zamišljena je u sedam svezaka.

52025741_2105118382911438_7320479775565283328_o.jpg
51749978_2105118886244721_804959742664376320_o.jpg
51840040_2105118412911435_2507321999538257920_o.jpg