Javne skulpture u Poreču
Priča o porečkoj zbirci javnih skulptura nekih od najvećih hrvatskih suvremenih i modernističkih kipara nastala je gotovo slučajno. Preko deset skulptura suvremenih autora okupljeno je u užoj povijesnoj jezgri Poreča, čime je tijekom 80-ih i 90-ih godina grad postao svojevrsnom galerijom suvremene skulpture. I danas skulpture krase grad te višestruko oplemenjuju i pridonose kvaliteti života građana u javnom prostoru.
Šezdestih godina u Poreč i Vrsar dolazi nekoliko afirmiranih hrvatskih slikara i kipara (D. Džamonja, E. Murtić, Z. Prica, M. Lah itd.). Onodobna poslijeratna sredina razvijenog kulturnog života prihvaća ih i umjetnicima nudi izvođenje djela u hotelima, turističkim naseljima i javnim prostorima. Tako je već krajem sedamdesetih godina otvoren Park skulptura Dušana Džamonje kod Vrsara, s 11 skulptura u metalu i mramoru. Prva skulptura u gradu postavljena je prigodom proslave 30. obljetnice rada hotelsko-turističkog poduzeća Riviera. Gospodin Ante Tripar Upravi Riviere daje vizionarsku ideju da se na terasi gradske kavane postavi brončani kip Majčina igra velikog hrvatskog kipara Frane Kršinića. Riviera je tom prilikom također utemeljila i svoju Slikarsku koloniju koja postoji sve do danas, a čija će izložba, ove godine 36. po redu, biti otvorena za posjetitelje tijekom travnja. Odnos građana i turista prema prvoj postavljenoj skulpturi bio je od početka toliko pozitivan da se i naredne godine financiralo postavljanje druge skulpture na početku nove obale u Poreču. Skulptura koja se tada postavila također je rad jednog od naših najvećih modernističkih kipara, Koste Angelija Radovanija.
Nakon toga Riviera i naredne godine daruje gradu Poreču treću skulpturu koja se smjestila ispred zgrade općinske uprave, rad akademskog kipara Stanka Jančića. Nakon postavljanja treće skulpture postaje jasno da skulpture daju gradu osobitost, pridonose estetskom doživljaju njegove arhitektonske i urbane posebnosti, daju mu edukativnu i humanu dimenziju te funkcioniraju kao svojevrsna jedinstvena zbirka suvremene umjetnosti. Skulpture se postavljaju i sljedećih godina sve do početka Domovinskog rata kada se praksa prekida do 1995. godine i nastavlja do postavljanja posljednjih u nizu skulptura koje su financirane iz gradskog proračuna. Ukoliko izuzmemo velikane poput Ivana Meštrovića i Vojina Bakića, u toj zbirci skulptura predstavljeni su radovi gotovo svih najznačajnijih suvremenih hrvatskih kipara. U tom smislu skulpture ostvaruju edukativnu funkciju te domaćima i gostima predstavljaju djela našeg suvremenog likovnog stvaralaštva.
Iskreno se nadamo da će se vizionarski rad u oplemenjivanju grada, koji je započeo gosp. Tripar, nastaviti, jer umjetnička djela unose nove, potrebne vitalne supstance koje se na primjeren način uklapaju u gradsko tkivo i uspostavljaju dijalog s prošlošću.