Bez sunca (1983.)

• Aktualnosti i događanja

Svjetski putnik Sandor Krasna dopisuje se sa svojom imaginarnom prijateljicom (glas Florence Delay), te joj opisuje gradove i predjele koje neumorno obilazi, kao i ljude koje na tim putovanjima susreće. Krasna putuje kroz Japan, Gvineju Bisau, Island i San Francisco, a riječi iz njegovih pisama koja čita njegova prijateljica praćene su kadrovima zemljopisno udaljenih mjesta i sintetiziranim zvukovima. U filozofično intoniranim pismima svog slobodnog putopisa Krasna se bavi prirodom ljudskog sjećanja i njegovim utjecajem na osobnu i svjetsku povijest, ali i tehnologijom, religijom, filmom, gerilskim ratovanjem i religioznošću.

U fiktivnom epistolarnom dokumentarcu na berlinskom festivalu 1983. godine nagrađenom Posebnim priznanjem, glasoviti francuski neovisni filmaš Chris Marker u prvom se planu bavi svojom omiljenom temom sjećanjem, njegovom fragilnošću, nestalnošću i varljivošću, a u drugom samom filmskom formom i kompozicijom. Marker se u filmu predstavlja kao Sandor Krasna, što je bio jedan od njegovih umjetničkih pseudonima, a njegove prozne i vizualne opise najjednostavnije je definirati kao dominantno asocijativni tok svijesti. Marker je i u ovom filmu dosljedan u beskompromisnom poimanju umjetnosti, u djelu impresivnih montažnih rješenja koristeći zamrznute kadrove i računalno izvedene specijalne efekte kojima naglašava izgubljenost fiktivnog putnika i konfuznost vremena.

U anketi časopsa Sight and Sound, provedenoj 2014. godine, filmski kritičari su ovaj film proglasili trećim najboljim dokumentarnim filmom svih vremena.