60. Annale

Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma

  • 06.08. - 13.09.
  • 21:00
  • Istarska sabornica

60. porečko Anale naziva Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma otvorit će se 6. 8. 2020, u 21 sat, u Istarskoj Sabornici.

Umjetnici i umjetnice:  Selma Banich, Duška Boban, Tonći Gaćina, Tjaša Kalkan, Željko Kipke, Igor Kuduz, Bojan Mrđenović, Boris Poljak, Renata Poljak, Ivan Ramljak, Jasenko Rasol, Kristina Restović, Lana Stojićević, Šikuti Machine, Bojan Šumonja

Izbornica: Leila Topić

Izložbi će prethoditi performans Šikuti Machine i Selme Banich: Ženila se tuga i nevolja, pir delala, kruha ni imala koji počinje  6. 8., u  20 sati, na Trgu slobode.

Performansom kotrljanja bale sijena porečkim središtem (izravna referenca na performans Kolo Šikuti Machine iz 2010), Selma Banich i Šikuti Machine obilježavaju ne samo dvadesetogodišnjicu kontinuiteta rada udruge, nego i uprizoruju svojevrsni podsjetnik na ono što je masovni turizam donio Poreču ali i svim obalnim mjestima duž Jadrana. Agrari i stancije ustupile su mjesto turističkim apartmanima izmijenivši sliku tradicionalnih istarskih odnosno mediteranskih pejzaža. Kotrljajući balu sijena Selma Banich i članovi grupe zastajkuju da se okrijepe, pozivaju slučajne prolaznike da se uključe u proces, razgovaraju s njima te im pojašnjavaju zašto je nastao ovaj performans. Oni tako emancipatorski iznova zauzimaju prostore osvojene masovnim turizmom, prisjećajući se težačkog posla koji ostao zapamćen tek kao neukusna krivotvorina u prodavaonici suvenira. 

Obljetničko porečko Anale, 60. redom, naslovljeno Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma, kroz multimedijske radove umjetnika i umjetnica različitih generacija, lokalno tematizira globalno važnu temu: nesagledive posljedice neplanskih turističkih djelatnosti, pogubno širenje ekonomije usluga i betonizacije obale odnosno nestanak javnog prostora na račun unosnih turističkih prostornih „prenamjena“. Kako je zapisala kustosica izložbe i selektorica Anala Leila Topić „postalo je posve očito da nekritički razvoj turističke industrije rezultira sve češćim ekološkim, društvenim i infrastrukturnim incidentima. To se događa u zemlji koja je sve svoje ekonomsko-političke adute bezrezervno, dugoročno ali neplanski uložila upravo u taj sektor. Još prošlog ljeta, novinske su stupce punile upozoravajuće kritike i tekstovi  o negativnim posljedicama stihijske ekspanzije turističke djelatnosti. Od zagađenja plaža, prekomjerne izgradnje i gentrifikacije starih gradskih jezgri do kruzerskog ludila ili uništavanje arhitektonske baštine radi profita. Brojni su kritičari primijetili  da šira zajednica nema niti približnu korist od masovnog turizma u odnosu na spomenute štete koji takav neplanski turizam donosi. Ovo je pak ljeto, u kojemu svi grozničavo iščitavaju brojke turističkih noćenja, a epidemiološke mjere sukladne su mjerama spašavanja turističke sezone, prokazalo svu krhkost domaćeg gospodarstva koje bezrezervno računa na turizam.“

Izložba Lonely planet donosi radove petnaest umjetnika i umjetnica koji se kritički osvrću na koncept neodrživog turizma. Od radova koji analiziraju arhitektonsko nasilje poput filma i ciklusa fotografija Renate Poljak, Igora Kuduza ili skulptura Lane Stajićević, duhovito-ironijskog  pokušaja spašavanje obale u radovima Tjaše Kalkan, Kristine Restović ili Željka Kipkea ili analizu tranzicijske propasti radničkih i javnih odmarališta u fotografskim ciklusima Bojana Mrđenovića ili Jasenka Rasola. Trenutno stanje izvrsno prikazuje rad Bojana Šumonje dok svojevrsno rješenje nudi umjetnica Duška Boban koja se aktivističkim i umjetničkim radom zalaže za prenamjenu nekadašnje Titove Vile Dalmacije u objekt s javnom funkcijom.

Jurica Pavičić, filmski kritičar i novinar u tekstu Turistički poljubac smrti napisan za 60. Anale piše kako bi se „mogla napraviti cijela mala antologija hrvatskih audiovizualnih radova koji propituju aporije turizma, a ti bi filmovi i videa spadali u možda i najbolje koji su u Hrvatskoj stvoreni u 21. stoljeću.“ Tako filmaš Tonći Gaćina u svom kratkometražnom dokumentarnom filmu Turizam! daje humorističko-ironičan prikaz dalmatinskog turizma dok se Boris Poljak u svom eksperimentalnom filmu Oni samo dolaze i odlaze fokusirao na brojne oblike suživota splitskih Bačvica. Ivan Ramljak u svom dokumentarno eksperimentalnom filmu Mezostajun istražuje razlike između života dalmatinskog grada tijekom i izvan sezone prenoseći specifičan mediteranski ugođaj grada koji živi mnogostrukim, o sezoni ovisnom, životu.

 

Iz teksta Jurice Pavičića „Turistički poljubac smrti“

Tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća deindustrijalizirana, poratna Hrvatska relativno je uspješno provela transformaciju od masovne plažne destinacije s tri zvjezdice u relativno diversificirani turizam gastronomije, nautike, pustolovina, partijanja. Taj je uspjeh bio opojan. Ni nebo više nije bilo granica. Brojke su rasle i rasle. Turizam je bio sve intenzivniji, a koncentriran u gotovo isključivo 90 ljetnih dana. S turizmom je stigao pritisak na izgradnju obale, s njim, pak, vrtoglavo skupe nekretnine, više kamatne stope, klijentizam i korupcija. Uzobalne vale s bušinom, dračom i škrapom postale su Sauronov prsten koji je opojnom moći trovao mladu demokraciju. Divlji proplanci pod makijom i garigom postali su zamašnjaci kompliciranih koruptivnih operacija koje su počinjale u Klagenfurtu, Londonu i Zagrebu, a završavale u ubogim primorskim općinama. Tijekom te dekade eldorada, turizam se popeo na petinu hrvatskog BDP-a, najviše u Europi. Hrvatska je postala đanki na turizmu kojem je stalno trebao novi šut. A taj se šut mogao dobiti tako da se još jedan komad priobalnog ozemlja rasparcelira, monetizira, transsupstancijom pretvori u drogu. Prostor je postao srebrnina koja se mogla kapitalizirati na tolike načine: kroz plažne koncesije, koncesijska odobrenja, detaljne planove uređenja, izmjene urbanističkih planova, kroz bove na naplatu, štandove za sladoled ili najam ležaljki. Cjelokupno se društvo pretvorilo u zapretenu feudalnu hijerarhiju prostornih tapija, feuda i lena, koncesija i koncesijskih odobrenja s kojima je čitava ekonomija sisala prostornu rentu. A između aktera tog i takvog kapitalizma i tog prostora stajao je middle-man: politika. Tako je turizam kao uzgredni produkt stvorio koruptivne stranačke koterije koji danas drmaju Istrom i Dalmacijom.

 

 

Na ovom događanju moguće je fotografiranje/snimanje, a u svrhu objave na internetskim stranicama, društvenim mrežama i u tiskovnim izdanjima Pučkog otvorenog učilišta Poreč kao organizatora i trećih strana i /ili trećih strana kao organizatora.

Ukoliko ne želite biti fotografirani/snimani molimo Vas da nas o tome obavijestite.

 

Lokacija
Vezana događanja