OTVORENJE: četvrtak, 3. kolovoza 2017., 20 sati
Galerija Zuccato, Decumanus 34, POREČ
Izložba je otvorena do 26. kolovoza 2017.
______________
organizatori:Institut za istraživanje avangarde, Pučko otvoreno
učilište Poreč, Kolekcija Marinko Sudac,
kustosica: Ivana Jaković, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
______________
Živko Grozdanić Gera (Vršac, 1957.), jedan je od ključnih
srpskih umjetnika radikalne prakse. Završio je likovnu akademiji u
Sarajevu 1983. Uz nastavak samostalnog rada, 1991. Grozdanić
pokreće i sudjeluje u izdavanju magazinaKošava, časopisa za
vizualnu umjetnostArtKontext, programima Centra za vizualnu kulturu
Konkordija, a javnost ga posebno pamti kao direktora i osnivača
Bijenala mladih, međunarodne manifestacije koja je ostavila
neizbrisiv trag u suvremenom umjetničkom životu Srbije i
kontinuirano trajala od 1994. do 2005.
U prostorima Galerije Konkordija kroz rad I., II., III., IV., V.
i VI.Bijenala mladihizlagalo je preko 800 umjetnika. Umjetnici i
kustosi koji su gostovali u Galeriji Konkordija, između ostalih su
i Achille Bonito Oliva, Rene Block, László Beke, Richard Rorty,
Katalin Keserü… kao i mnogo povjesničara i teoretičara umjetnosti
iz Europe i Amerike. Neki od projekata koje je postavio su :
"Sintakse smrti" (1997.), "Rumunjska suvremena umjetnost"
(1998.), "Suvremena umjetnost u Srbiji / Prijestupničke forme"
(2001.), "Slikarstvo ponovo" (2001.), "Kanadska Suvremena
umjetnost" (2002.) itd.
Od 2005. do 2011. ravnatelj je Muzeja savremene umetnosti
Vojvodine u Novom Sadu. Na funkciji ravnatelja MSUV u Novom Sadu sa
svojim je timom producirao preko 150 izložbi i projekata. Kao
izbornik Paviljona Republike Srbije na 54. međunarodnoj izložbi
umjetnosti - "La Biennale di Venezia 2011.", za uspješno
predstavljanje umjetnika Dragoljuba Raše Todosijevića i
prezentaciju, Paviljon Republike Srbije i umjetnik dobili su
prestižnu UniCredit nagradu. Živko Grozdanić Gera izlagao je na
više od 200 skupnih i 50 samostalnih izložbi.
Od 2012. vlasnik i ravnatelj Geramuseuma u Velikom Središtu,
kraj Vršca.
Grozdanić sebe vidi ne samo kao "stvaraoca" u autonomnom svijetu
umjetnosti, već kao antropologa ili konceptualnog umjetnika koji
djeluje u konkretnoj povijesnoj i geografskoj kulturi s
materijalnošću kulture kao specifične društvene prakse. Njegov
alegorijski rad je projekt interventnog djelovanja u svijetu
objekata kulture i od kulture, a njegovi objekti, skulpture ili
instalacije, njegov rad i kulturalni tekstovi poremećaja i
oblikovanja svakodnevice postaju praksa "umjetnosti u epohi
kulture". Alegorijanac radi slično i blisko kao i konceptualni
umjetnici prošlog stoljeća koji su radili s idejama, on analizira
svoje ideje i prerađuje ih kroz materijal u alegorijski prizor. Za
Alegorijanca ideja je materijal umjetničkog izražavanja, ali ona je
ujedno i gomila materijala koja skriva ideju i u tom smislu joj
pomaže opstati utopljena u formu.
U svakodnevici konstantno stvara transfere između kulture i
umjetnosti kroz institucije koje stvara (političku stranku, Rotary
Club, Bijenale mladih, magazinKošavuiArtKontext, Centar za
savremenu kulturu Konkordija i na kraju Muzej savremene umetnosti
Vojvodine i Geramuseum). Ako ne djeluje kroz institucije, tvrdi da
upada u klopku mita o umjetniku geniju i njegovom epohalnom djelu u
20. ili 21. stoljeću. Na ruku mu ide politička kriza u društvu koja
mu je omogućila i omogućava mu da i dalje definira svoju umjetničku
ideologiju, a ne da ludo asketski, revolucionarno, mijenja to
društvo. Ovakvo dekonstruiranje stečene pozicije je namjerno, jer
ne vjeruje u dijalektičke odnose unutar umjetnosti, već to radi
vjerujući da je umjetnost samo tijelo kulture. Grozdanić se zalaže
se za kulturu koja se zasniva na permanentnim transferima, koja je
u stalnom sukobu novih hibrida kulture, transgresije…
Grozdanićev umjetnički rad je provokativan. Instalacije
"Meteorska kiša", "Vladika Pahomije na Boulevardu sumraka", "Četiri
patrijarha Pavla gledaju dvjesto tisuća linija Raše Todosijevića" i
"Made in China" su prema pisanju teoretičara Miška Šuvakovića,
"pokazne i figurativne konstrukcije političkog narativa o
intenzitetu javne i tajne, metafizičke i fetišističke, vjerske
politike u tranzicijskom društvu".
Kako Grozdanić kaže: "Nisam pobornik teorija da je umjetnik
izvor djela. Umjetnik je samo trafostanica, provodnik energije
društva u kojoj je društvo duboko usađeno u pojedinca i determinira
ga. Kada, na primjer, izvedem rad "Meteorska kiša" ili "Made in
China" onda ja verificiram odnose unutar društva, kristaliziram bit
tog društva, a ne svoju umjetničku privilegiju. Proces tog
prevođenja mora biti oslobođen sebe. Upravo sam se iz tih razloga
poslužio alegorijom kao prenesenim načinom izražavanja u kojem je
ono umjetničko, zapravo, preneseno značenje. Alegorija je diskretna
forma produženog senzibiliteta ili produbljenog saznanja.
Umjetničko djelo ostaje to i dalje, u biti, ali sad je to njegova
reinterpretacija koja može biti bajka ili basna. Alegorija je jedna
skrivalica koja oslobađa umjetnika od umjetnosti, prikrivajući
konfuziju ili proturječnost koje me svakodnevno opsjedaju."