"MENS ACRIS IN CORPORE COMMODO"
Slavlje stručnosti i osebujnosti zadnjeg pravog povjesničara umjetnosti starog kova i najboljeg hrvatskog konzervatora
Slavlje stručnosti i osebujnosti zadnjeg pravog povjesničara umjetnosti starog kova i najboljeg hrvatskog konzervatora
Ovaj zbornik sadrži radove koje su potpisali nekadašnji studenti, suradnici, kolege i prijatelji profesora Matejčića. Takav tip zbornika zove se i Festschrift - svečani spis, koji ne mogu imati svi, već samo one ličnosti koje su svojim radom ostavile neizbrisiv trag, kazao je prof. Gaetano Benčić, povjesničar i kustos u Zavičajnom muzeju Poreštine
Predstavljanje zbornika bilo je zapravo slavlje stručnosti i osebujnosti Ivana Matejčića, interpretatora Kompleksa Eufrazijeve bazilike, za čije je uvrštenje na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 1997. godine i najzaslužniji, kao i podsjećanje na njegova brojna ostvarenja i njegovu posvećenost očuvanju i promociji istarske kulturne baštine, ali i rezultate koji su dali novi smjer zaštiti i valorizaciji spomenika.
O Zborniku, objavljenom u međunarodnoj izdavačkoj kući Brepol, govorili su njegov urednik i izdavač dr.sc. Miljenko Jurković, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, urednik dr.sc. Marijan Bradanović, redoviti profesor Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci te dr.sc. Josip Banić, autor i realizator projekta Fontes Istrie medievalis. O Matejčiću su, svaki iz svoje vizure govorili, zahvalili mu i čestitali županijski pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica, dogradonačelnik Poreča Ugo Musizza, ravnateljica porečkog POU-a Snježana Radetić, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, novinar i glavni urednik Istrapedije Goran Prodan, nekadašnji istarski župan i europarlamentarac Ivan Jakovčić, konzervatorica i viša stručna suradnica Ministarstva kulture Nataša Nefat, etnologinja i viša kustosica Etnografskog muzeja Istre Lidija Nikočević, pročelnik porečkog Upravnog odjela za upravljanje imovinom Damir Hrvatin i arhitekt Branko Orbanić.
Uvodno je govorio prof. Gaetano Benčić, povjesničar i kustos u Zavičajnom muzeju Poreštine, te kazao: "Naslov zbornika se može prevesti kao "Pronicljiv um u udobnosti tijela". O potrebi da i tijelu bude užitak, kao i duši, ne treba puno dodati, ali značenje latinskog pridjeva acer, acris puno se bolje razumije ako se pročitaju sve mogućnosti prijevoda na hrvatskom jeziku - oštar, ljut, žestok, prodoran, nemilosrdan, opasan, jak, snažan, jasan, bistar, pronicav, oštrouman, hrabar, srčan, vatren, žustar, energičan, strog, ozbiljan, silan, budan, pažljiv, velik. Čovjek koji stvara ne može biti jednostavne naravi. U njemu se prožimaju inteligencija, energičnost i kompleksnost.(…) Ovaj zbornik sadrži radove koje su potpisali nekadašnji studenti, suradnici, kolege i prijatelji profesora Matejčića. Takav tip zbornika zove se i Festschrift - svečani spis, koji ne mogu imati svi, već samo one ličnosti koje su svojim radom ostavile neizbrisiv trag, kazao je Benčić.
Dr.sc. Ivan Matejčić, uvaženi povjesničar umjetnosti, konzervator, znanstvenik, leksikograf i umirovljeni sveučilišni profesor (Snimio Andi Bančić)
Jurković je objasnio zašto je Matejčiću posvećeno ovo vrijedno izdanje koje, između 30 radova na temu povijesti, povijesti umjetnosti i arheologije, sadrži i uvid u njegov znanstveni i stručni povijesno-umjetnički i konzervatorski opus te vrlo impresivnu bibliografiju.
- Prvi je razlog taj što je on zadnji pravi povjesničar umjetnosti koji njeguje one klasične, prave povijesno - umjetničke metode, metodu atribucije. U generaciji nakon moje nema više takvih u Hrvatskoj. Drugi je, a to ste svi vidjeli po vašim kućama, crkvama, palačama… - on je apsolutno najbolji hrvatski konzervator, kazao je Jurković i dodao da je ovaj Zbornik jedan od nekoliko iz serije Dissertationes et monographiae, koju su pokrenuli početkom 2000-tih godina znanstvenom knjigom Amerikanke Ann Terry o istraživanju porečke Eufrazijane. Matejčić se, tako, našao u društvu nekih od najvećih europskih arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti.
Bradanović je Matejčića označio jednim od trojice najznačajnijih tumača istarske umjetničke baštine, kojem uz bok stoje Branko Fučić i Giuseppe Caprin. Podsjetio je da se slavljenik izborio za osnivanje konzervatorske službe u Puli, i to stotinjak godina nakon one koju je vodio Anto Gnirs, a njegova je ideja i konzervatorski ured u Poreču. Govoreći o Eufrazijevom katedralnom kompleksu na listi svjetske kulturne baštine, definirao je Matejčića jednim od najuspješnijih hrvatskih "radnika u kulturi", dodajući da bi "turistički radnici znali izračunati što to znači za ovdašnji bruto društveni proizvod".
Ukazao je i na Matejčićevu primarnu znanstvenu preokupaciju - studije renesansne drvorezbarene i polikromirane skulpture, poput Campsinih oltara u Motovunu i Mutvoranu, ali i, renesansne kamene skulpture, ranosrednjovjekovne skulpture i arhitekture i zidnoga slikarstva. Konzervatorsku i restauratorsku djelatnost, je osim na Eufrazijani, Matejčić je ostvario na sv. Foški kod Peroja, sv. Stjepanu u Peroju, novigradskoj crkvi i kripti sv. Pelagija, Mariji Velikoj i Mariji Maloj pokraj Bala, motovunskom kaštelu, brojnim lapidarijima, sustavnim prezentacijama ranosrednjovjekovne baštine i ciklusa istarskog zidnog slikarstva.
Kao važnu činjenicu izdvojio je i da je na pedagoškom planu odgojio konzervatorice Natašu Nefat i Sunčicu Mustač te konzervatora Željka Bistrovića, a "njegov" Konzervatorski odjel u Puli uspješno funkcionira i spomenici se obnavljaju, njeguju i prezentiraju. Osim toga, istaknuo je i da je utjecao na mnoge i istaknuo se svojom socijalnom inteligencijom i omiljenošću među ljudima.
Matejčić je zahvalio svima koji su se okupili na prezentaciji Zbornika koji je, kako je rekao, prvenstveno namijenjen znanstvenoj i akademskoj zajednici te se uobičajeno posvećuje akademicima i profesorima emeritusima u velikim centrima, a ne u malim mistima i ne osobama od prakse. Tim više ga se dojmilo što su tako brojni autori svoje znanstvene radove posvetili njemu i objavili ih u ovoj publikaciji čiju su vrijednost prepoznali i mnogi ljudi iz lokalne zajednice te su ga razveselili pridruživši mu se u ovom svečanom trenutku.
- Rijetko koji čovjek ima priliku za života vidjeti tako velik skup gdje, bez obzira na maske, svakoga poznaje, zna što je, pa čak i zašto je došao. Bilo je časno surađivati s vama, kazao je Matejčić.
Slavljeničku večer su glazbom obogatile Le Parentine, vokalna skupina Zajednice Talijana iz Poreča te glazbenici Noel Šuran i Goran Farkaš.
Tekst je uz dozvolu preuzet s portala Glas Istre
Link na članak