Đana Šegon - intervju
Porečka kantautorica, pjevačica i glazbena producentica prepoznatljivost stječe krajem 90-ih, kada djeluje u grupi Kultura, koja u 1997. dobiva Porina u kategoriji najboljeg debitanta. S grupom snima dva albuma: 1998. Ogledalo i 2000. Vožnja. Tijekom 2000. nastupa i snima suradnje s bendovima Free Tibet, Pips, Chips & Videoclips i Kawasaki 3P. 2008. izlazi kantautorski prvijenac Luna, alternativni rok-album koji objedinjuje 10 autora i preko 20 izvođača. Od 2010. radi na etnoprojektu Brajde proučavajući istarsko kulturno naslijeđe tradicionalnog pjevanja, a kao rezultat 2013. izlazi album Kartulina. Za doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini s vokalnom skupinom dobiva zahvalnicu Predsjednika Republike Hrvatske. Rad s bendom Letronika započinje 2015. Trenutno se nalazi u studiju te radi na završnici albuma Fancy things koji izlazi tijekom ljeta 2019.
Đana, dugo si živjela u Zagrebu, a već si neko vrijeme u Poreču, koja su tvoja razmišljanja o prednostima i nedostacima našeg grada u kontekstu tvoje glazbene karijere?
Svako životno razdoblje nosi izvjesne interese koji se mogu razvijati na određenim mjestima. Tako je Zagreb u nekim prošlim vremenima zadovoljavao ono što sam ja smatrala poželjnim za svoje glazbeno usavršavanje. Glazbenici s kojima sam surađivala bili su mahom u Zagrebu, kao i glazbena događanja kojih u velikom gradu ima napretek. U međuvremenu je tehnologija napredovala te nam internet, istovremeno nasreću i nažalost, omogućuje pristup izobilju glazbe, pa mi se čini da su nastupi bendova uživo općenito sve rjeđa stvar. Sve se manje svira, jer je lakše i jeftinije glazbu reproducirati, a ne svirati. To me žalosti. No, takva su danas vremena, a glazba će sigurno i ovaj put pronaći neku novu cestu. A što se tiče Poreča - za svoj grad nekad poželim više autorskih i ponešto alternativnijih glazbenih programa.
Često neformalno parafraziraš Život na sjeveru, kultnu seriju koje se mnogi s ljubavlju sjećaju. Na taj način, ako dobro razumijemo, afirmiraš određeni potencijal u gradu Poreču koji često nije prepoznat.
Poreč je prekrasan, dobro organiziran grad. Zbog turizma ima karakteristike velikih središta, a istovremeno pruža uvjete za miran život. Kad nas uspoređujem sa Životom na sjeveru aludiram na našu malu zajednicu u kojoj se svi poznajemo i prožimamo na mnogo načina. Jednostavan život ima mnoge prednosti u odnosu na hektiku i stres velikih gradova, ali naspram obilja kulturne ponude velikog grada, mi u Poreču imamo malo prilika da se skupimo i provedemo lijepe trenutke uz neku od umjetnosti. Zato je vrlo važno da to podržimo. No, u zadnje vrijeme primjećujem da interes za kulturnim sadržajima raste. Sjećam se kad nas je bila tek šačica zainteresiranih na prvom Porečdoxu, ali kino je i za nas nekolicinu prikazivalo filmove. Promjenu osjećam kroz to što je postalo važno pratiti programe kulturnih događanja i na vrijeme rezervirati svoje mjesto. To mi se jako sviđa!
Čini se da oduvijek imaš dvije velike ljubavi – sport i glazbu. Završila si Kineziološki fakultet, a u glazbenoj si umjetnosti ostvarila zapažene uspjehe. Možeš li nam ukratko opisati svoj put razvoja u obje sfere i njihovo prožimanje?
Dolazim iz sportske obitelji i teško da me sport mogao izbjeći. Uostalom, kao i mnoge moje sugrađane. Kad si od malih nogu izložen sportu, on postaje dio tebe, a da toga nisi ni svjestan. Stoga je bilo sasvim prirodno da se školujem na Olimpijskoj akademiji za trenericu skijanja i radim gotovo 20 godina s djecom. Kasnije sam svoja sportska znanja u grani sportske rekreacije proširila i na Kineziološkom fakultetu. Sport, bio on rekreativan ili profesionalan, kao i glazba, zahtijeva puno vježbe, discipline i odricanja. U jednoj i drugoj grani cijeni se posvećenost i izvrsnost. A u konačnici, jednako su korisni našem mozgu jer vježbom ojačavaju neuronske veze u mozgu, što se smatra jednim od najvažnijih čimbenika vitalnosti i dugovječnosti. Sportska i glazbena iskustva daju nam neprocjenjiva bogatstva i u njih valja ulagati. Iako nisam službeno glazbeno obrazovana, smatram da Poreč posjeduje odlične glazbene i sportske obrazovne sustave.
Znamo da tvoje pjesme i albumi sadrže brojne autobiografske reference. Reci nam nešto o nadahnućima u tvome stvaralaštvu.
Od 2000. pišem tekstove i glazbu na temu onog što me u trenutku preokupiralo. Primjerice, na prvom kantautorskom albumu Luna, koji je izašao 2008., zanimale su me ženske teme zbog životnog perioda u kojem sam se zajedno sa svojim vršnjakinjama nalazila. Danas me u glazbi zanima puno više slojeva, a kako je tekst jedan od njih, trudim se da ga učinim što pristupačnijim i upotrebljivijim, prvenstveno sebi. Iz iskustva znam da je jako teško poistovjetiti se s tekstom koji nakon nekog vremena više nije primjenjiv i definitivno ne nosi onu poruku koju ja kao izvođačica želim prenijeti. Smatram da mogu biti uvjerljiva samo ako vjerujem u ono što govorim. Za svoj novi projekt Letronika pisala sam tekstove koji svi ne proizlaze iz pozitivnih iskustava, ali pridodajući im vedrije, naspram tamnih boja, mislim da im na neki način produljujem rok trajanja. Ali ponavljam, teško je govoriti samo o tekstu, jer tekst, barem što se glazbe tiče, zahtijeva okruženje, maniru, boju, izvedbu te mnoštvo drugih elemenata koji čine neodvojivu cjelinu. Za to je potreban kolektiv i organizacija zvuka.
Jako nam se sviđa tvoj novi projekt Đana Šegon i Letronika i veselimo se da ćete nastupati na festivalu Okolo, tjednu kulture življenja, koji ove godine održavamo po prvi put. Možeš li nam reći nešto detaljnije o tom projektu, članovima benda, probama?
Oduvijek me silno zanimao cjelokupan proces nastajanja teksta i glazbe, aranžiranja, snimanja te izvedbe uživo. Puno sam istraživala i zaista puno radila, beskrajno zahvalna svim mentorima i suradnicima od kojih sam strahovito puno naučila. Naš mali čopor je iz puno iskrenog i posvećenog rada stvorio topli i plesni materijal koji bi nas kroz glazbu trebao poslati na neko još bolje mjesto od onog s kojeg smo startali. Barem nakratko. Za ovaj materijal brinuli smo da ga opisuje kvalitetna izvedba, topli elektronski zvukovi, nepretenciozni univerzalno primjenjivi tekstovi te neprekinuti plesni ritam jer smatramo da je to osnova zaboravljenog plemenskog ponašanja svakog od nas. Ples je od pamtivijeka kanal koji nas šalje onkraj svakodnevnog života, tamo smo lišeni briga i slobodni smo prijeći u neku drugu dimenziju. To je igra koja u nama proizvodi ritmičnu sreću, tijelo izlučuje endorfin, hormon sreće. I odmah je sve bolje.
U Letronici djeluju dvije frakcije: „zapadno krilo“ Marko Kalčić, Goran Salvi i ja, koji radimo na relaciji Poreč-Rovinj, te „istočno krilo“ u Zagrebu, koji čine Jura Ferina i Pavle Miholjević, poznati glazbenici iz grupe Svadbas i jedni od najboljih producenata u Hrvatskoj. Letronika je zapravo „super-grupa“, kako su je nazvali glazbeni kritičari, sastavljena od vrhunskih glazbenika čiju je glazbu teško usporediti s drugim glazbenim primjerima jer je mješavina mnogih utjecaja kojima je svatko od nas pojedinačno bio izložen. Radi se o vrlo „freškom“, modernom i plesnom materijalu.
