Besplatne radionice timskog suradničkog učenja
Pojam transdisciplinarnost označava obrazovni pokret čija je vizija otvorena, ide preko/onkraj egzaktnih znanosti te zahtijeva dijalog i pomirenje s humanističkim i društvenim znanostima, umjetnošću, duhovnim iskustvima. Cilj transdiciplinarnog pristupa jest otvaranje svih disciplina onome što one zajednički dijele i onome što se nalazi izvan njihovih pojedinačnih granica. Takav pristup upotpunjuje disciplinarno znanje stvaranjem prilika za nastanak novih podataka i interakcija koji nastaju u susretu disciplina i ljudi.
Znanstvenici iz cijelog svijeta, potpisnici Venecijanske deklaracije (1986) nastaloj kao završno priopćenje simpozija The Baundaries of our Knowledge; The Prologue of our Cultural Past, ističu kako svjedočimo značajnim revolucijama u polju znanosti izazvanim posebice razvojem fizike i biologije te potresima koji su nastali u logici, epistemologiji, svakodnevnom životu kroz primjenu novih tehnologija. Istovremeno primjećuju značajan jaz između novog pogleda na svijet koji izranja iz proučavanja prirodnih sustava te vrijednosti koji i dalje prevladavaju u društvenim i humanističkim znanostima i svakodnevnom životu modernih društava, vrijednostima utemeljenima u mehanicističkom determinizmu, pozitivizmu, nihilizmu. Takvu diskrepanciju smatraju štetnom i opasnom za opstanak naše vrste.
Znanost je svojim razvojem došla do stupnja spoznaje u kojem je spremna započeti dijalog i s drugim vrstama tradicionalnih znanja koje vidi kao komplementarne, a ne više kontradiktorne. Uzajamno obogaćujuća razmjena između znanosti i tradicije otvara vrata novoj viziji humanosti, čak i novom racionalizmu, koji bi mogao voditi prema novim metafizičkim perspektivama.
Želja transdisciplinarnog pokreta nije pokušaj za globalnim pristupom ili za utemeljenjem zatvorenog misaonog sustava, niti izum nove utopije, već prepoznavanje hitne potrebe za istinski transdisciplinarim istraživanjem kroz dinamičnu razmjenu između prirodnih, društvenih, humanističkih znanosti, umjetnosti i tradicije. Transdisciplinaran je način inherentan našem mozgu kroz dinamičku interakciju dviju hemisfera. Zajedničko istraživanje prirode i imaginacije, univerzuma i čovjeka, moglo bi nas donijeti bliže realnosti i omogućiti nam bolje suočavanje s različitim izazovima našeg vremena.
U radionicama se istražuje koncept transdisciplinarnsoti (td) kao kulturni pothvat, odnosno pogled na svijet. Usredotočuje se na koncept td hermeneutike utemeljene u radu teorijskog fizičara Basaraba Nicolescua te konceptu kompleksnosti prema sociologu i bioantropologu Edgaru Morinu. U tom je pristupu realnost kompleksna i višeslojna, a u produkciji i prenošenju autentičnog znanja jednako i komplementarno sudjeluju intuicija, senzibilnost, emocije, imaginacija i tijelo, kao i intelekt, koji čine nedjeljivu cjelinu. Stoga, umjetnost, filozofija, subjektivno iskustvo kao esencijalni i komplementarni načini produkcije znanja nužni su za bavljenjem td hermeneutikom koja traži da se kognitivno znanje dopuni utjelovljenim i enaktivnim znanjem. Radom na relevantnim tekstovima cilj je upoznati sudionike s osnovnim pojmovima td misli: tri aksioma transdisciplinarnosti, Realno: Realnost; razine Realnosti (prirodnih i društvenih sustava); logika uključenosti sredine, T- stanje; skriveno treće, zona neotpora; Transrealnost; transdicsiplinaran subjekt i objekt: kompleksan, rekurzivan odnos; transdiciplinaran realizam, trandsdisciplinarna hermeneutika, pojam znanja u td viziji, kozmodernizam, transhumanizam, kompleksno razmišljanje i dr.; uvedene neologizme upotrebljavati u diskusijama; promatrati stvaranja novih znanja koja se pojavljuju u susretu, komunikaciji i interakcijama. Uvedeni koncepti tako postaju alati za uspostavljanje suodnosa s našim dosadašnjim znanjem, za kritičko i sistemsko promišljanje svakodnevice utjelovljenje u trima sferama: individualnoj, profesionalnoj i kolektivnoj.
Istražuje se odnos td i umjetnosti, odnosno mjesto umjetnosti u td viziji. Također, bavi se pitanjem izvora i funkcije umjetnosti shvaćene kao univerzalno ljudsko ponašanje koje se pojavljuje kao njegovo distinktivno ponašanje u svim vremenima i svim kulturama, uključivši i evolucijsku prošlost homo sapiensa istodobno homo aestheticusa kroz perspektivu novijih znanstvenih istraživanja s područja neuroznanosti, evolucijske psihologije i kognitivnih znanosti, paleoarheologije. One su posljednjih petnaestak godina, usmjerivši se na istraživanje umjetnosti i estetike, oblikovale potpolja znana kao neuroestetika i evolucijska estetika. Polazeći od razmatranja bioloških osnova umjetnosti (uloge emocija i osjećaja) u ljudskoj evoluciji koje motiviraju individualne i kolektivne radnje te koje rađaju kulture/umjetnost radionica se će usmjeriti na promišljanje odnosa transdisciplinarnosti i temeljnih bioloških elemenata estetike koja se naziva naturalističkom. Cilj jest promišljati na koji način mi kao kultura možemo njegovati forme diskursa u kojem koevolucijski sistemi u društvenim ponašanjima (umjetnosti) funkcioniraju u otvorenom i skladnom odnosu s Prirodom.
U radionicama se teži kombiniranju formalnog i jezika zasnovanog na znanosti s poetskim i metaforičkim jezikom onoga što se ne vidi, ali se osjeća ili zamišlja. Kombiniraju se metode timskog suradničkog učenja i iskustvenog učenja.
Timsko suradničko učenje oblik je rada u malim grupama ili parovima u kojima se sudionici bave zajedničkim problemom, istražuju zajednički temu ili nadograđuju uzajamne spoznaje, stvaraju nove ideje ili kombinacije, inovacije. Temeljni su elementi suradničkog učenja pozitivna međuovisnost, osobna prijateljska interakcija, pojedinačna odgovornost, interpersonalna i malogrupna umijeća (vodstvo, odlučivanje, izgradnja povjerenja, komunikacija i upravljanje sukobom), grupno procesiranje.
U iskustvenom učenju sudionici su izravno uključeni u događaj (situaciju, proces, aktivnost) te iz njega izvode zaključke. Ono je usmjereno na proces, a ne isključivo na neposredan ishod (učinak, rezultat). Metoda integrira sve psihofizičke funkcije: tjelesno izražavanje (pokret), osjetilnost (dodir, vid, sluh itd.), emocije, sjećanja, imaginaciju, volju, spoznaju (intelekt i intuiciju); povezuje se razumijevanje svijeta s razumijevanjem drugih (etička i socijalna dimenzija).
Grupna interakcija i komunikacija u kojoj se mogu podijeliti mišljenja i iskustva među drugima, a čime se povećava osjetljivost, suosjećanje, tolerancija, razumijevanje i povjerenje, uči i vrijednostima zajednice koja se time stvara. Ovakav oblik i metoda učenja oslanjanju se na holističku viziju te su strukturirani prema načelu suradnje i uzajamnosti, demokratičnosti, a ne hijerarhije.
Cilj ovakvog metodičkog pristupa jest kolektivno istraživanje realnosti, svjesnost i transdisciplinaran dijalog između različitih oblika znanja (kognitivnih, utjelovljenih, enaktivnih); stvoriti autentično znanje ne stavljajući apstrakcije i fiksna značenja iznad ostalih oblika znanja, već koristiti i re/valorizirati ulogu imaginacije, intuicije, senzibilnosti i tijela u stvaranju i prenošenju znanja.
Gošće
Alenka Krivičić Jedrejčić, geštalt psihoterapeutkinja i klinička psihologinja podijelit će svoje iskustvo (zajedničke) samoorganizacije, osmišljavanja i stvaranja festivala Sedam dana stvaranja (2004-2019) u Poreču i Pazinu. Govorit će o spoju umjetnosti i filozofije geštalt psihoterapije u tkanju Festivala. Festival 7ds oblikovao se u sustav samo/stvaranja, samo/obrazovanja i izražavanja kroz kreativne procese i prakse, čiju srž čine umjetničke i psihološke radionice.
Chiara Trivelli, umjetnica iz Italije govorit će o svom projektu umjetnosti s društvenim učinkom (social art/arte pubblica) Contenuto Rimosso koji je osmislila u gradiću Lorenzago di Cadore, marginalnom području Dolomita u kojem je sustav umjetnosti i njenih institucija gotovo nepostojeći. Contenuto Rimosso je projekt site/time specific koji se oslanja i ima svoje limite u lokalnim resursima u kojem je izvan tržišne logike proizvodnja djela određena voljom stanovnika. www.contenutorimosso.it; www.chiaratrivelli.it
Svim znatiželjnim putnicima/tragačima koji se ne boje postavljati pitanja i tražiti odgovore, iako mogu biti i/ili ostati i bez njih.
Molimo poslati prijave te se obratiti za više informacija na tajana.brenko@gmail.com. Prijave moraju sadržavati sljedeće podatke: ime i prezime, zanimanje/zvanje (radi eventualnog prilagođavanja sadržaja rada), naznačiti vlada li sudionik engleskim i/ili talijanskim jezikom.
Tajana Reznić Brenko
Rođena u Puli. Diplomirala hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci (tema: Ostaci mitske svijesti u književnom djelu). Radila kao učiteljica hrvatskog jezika u osnovnoj školi. Među važnijim stručnim usavršavanjima smatra trogodišnju edukaciju Teorija izbora – Put ka kvalitetnoj školi, temeljenom na teoriji izbora Willima Glassera; tečaj Miroljubivost u rješavanju sukoba i ublažavanje trauma (program Centara za kulturu mira i nenasilja pod supervizijom UNICEF-a) te Škole bez nasilja (UNICEF).
Trenutno je doktorandica Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbene umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Glavni istraživački interesi: transdiciplinarnost (povijest, metodologija, hermeneutika), transdisciplinarna evolucija znanja i obrazovanja, koevolucijski sistemski pristup umjetnosti, evolucijska i naturalistička estetika, umjetnost i znanost kao oblici života; festival Sedam dana stvaranja, umjetnički performans kao samoproizvodnja/autopoietička feedback - sprega.
Bila je članica udruge Veliki mali čovjek (do 2020. kada je Udruga ugašena) koja je zajedno s Udrugom I te MIG sudjelovala u organizaciji festivala Sedam dana stvaranja (Pazin), te članica
Wushu kluba Yuan Tong-Tai Chi Pula.