OTVORENJE: četvrtak, 7. 6. 2017. u 21.00 sat

6. 7. - 29. 7. 2017.

Galerija Zuccato, Decumanus 34, Poreč

Radno vrijeme - 10:00 - 12:00 | 19:00 - 22:00

svakim radnim danom osim nedjelje i praznika

____________

Izložba se odvija u sklopu projekta "Umjetnik na odmoru 2017. / Valamar"

Kustosi: Ješa Denegri; Dorotea Fotivec (Institut za istraživanje avangarde)

Organizatori: Institut za istraživanje avangarde, Kolekcija Marinko Sudac, Pučko otvoreno učilište Poreč, Valamar Riviera d.d.

___________

Radovi na izložbi postavljenoj u sklopu projekta "Umjetnik na odmoru 2017. / Valamar" proizašli su iz umjetnikova dugogodišnjeg razmatranja slikarstva kao medija. "Slikarstvo bez slikanja", kako je to odredio talijanski povjesničar umjetnosti Tomasso Trini, odrješito traži reafirmirati umjetnost kao takvu, ostavljajući iz tradicije jedino fizički element slike. U njegovim "Slikama" nema ništa piktoralno, samo tragovi, točke, mrlje, umjetnik povlači kist po cijeloj monokromnoj podlozi platna. Slike su monotone, usprkos njihovoj kromatskoj raznolikosti i nepostojanju matrice ili reda pri dodavanju poteza kistom. Svrha jest izvođenje rada, bez istraživanja drugih elemenata poput kompozicije, svjetla, komplementarnosti. Prema pisanju Ješe Denegrija, "apliciranje boje u malim točkama izvršeno je pažljivo i sporo, izbjegavajući bilo kakav trag gestualne ritualnosti, isprva izgleda kao poziv na povijesno proživljavanje poentilizma. No tada je veza samo prividna. Jer, dok poentilizam teži ekstremno sistematičnoj akciji i piktoralnu praksu vodi određenoj 'znanosti o slikarstvu', Damnjanov je pristup suprotan, emocionalan i kontemplativan, u potpunosti slobodan od analitičke točnosti, i daje dokaz pravog 'zadovoljstva slikanja', kojem se umjetnik predaje bez uzdržavanja."

____________

Radomir Damnjanović Damnjan (Mostar, 1936.) je slikar, konceptualni umjetnik i performer. Započeo je slikarsku karijeru s umjerenim modernističkim slikarskim radovima, tipičnima za socijalističku Jugoslaviju 50-ih, no ubrzo je postao jedan od vodećih konceptualnih umjetnika, tada čvrsto vezan uz beogradsku umjetničku scenu. Od minimalnih pejsaža s kraja 1950-ih odlazi do primarne geometrije, a ubrzo je uslijedio prekid sa slikarstvom i Damnjanović prelazi u konceptualnu umjetnost - umjetničko djelo više nije krajnji cilj, već je fokus na radnom procesu kojime se do njega dolazi. Rane "mrtve prirode" vodile su u oslikavanje predmeta - boca, polica, premještajući ih tako u stvarni svijet. U radu "U čast sovjetske avangarde", izvedenome 1972. i 1973. godine, zauzima jasan etički, estetički i politički stav prema povijesti umjetnosti i sustavu vrijednosti lokalne kulture. Video-radove počinje 1975. s "Identitet - dekonstrukcija knjiga Marxa, Hegela i Biblije", stvorenog na Trigonu u Grazu, a kasnije i radovima "Svakodnevni ritual ispijanja kave" (1976.), "Od rada ka stvaralaštvu", "Velika mrtva priroda" (1982.) i drugih. Ističe se i film "Zastava" iz 1974. u kojem prikazuje hladnoratovski odnos dvaju suprotstavljenih blokova. Od 1976. godine postavlja tekstualne intervencije kojom se kao umjetnički objekt nudi certifikat provjerene umjetničke vrijednost, s njegovim potpisom. Projekt "Dezinformacije" Damnjan će realizirati u različitim medijima - fotografiji i slikarstvu, demonstrirajući kako mu je upravo kritičko propitivanje njegovog polaznog, slikarskog medija unutar sustava umjetnosti i kulture, omogućilo umjetničku slobodu u izboru komunikacijskog kanala prezentacije ideje. S upotrebom svog tijela ponovno se, nakon njegovih seminalnih performansa 1970-ih, povezao i kroz seriju "Autoportreta" nastalih na početku 1990-ih, gdje je ispred oslikanog platna, njegovo lice ili lice njegovih kolega i poznanika u potpunosti oslikano i kao rad zabilježeno fotoaparatom.

Zagrebačka grupa Gorgona izabrala ga je kao jedinog umjetnika iz ove regije kojeg je pozvala da izlaže u njezinom "Studiju G" 1962. g. Njegovi se radovi nalaze u zbirkama velikih svjetskih muzeja poput Centra Pompidou, MoMA u New Yorku, Guggenheimovom muzeju u New Yorku, bečkom MUMOK-u itd., a izlagao je i na velikim međunarodnim izložbama poput Bijenala mediteranskih zemalja u Aleksandriji (1961), Bijenala u Sao Paulu (1963. i 1981), kaselskoj Documenti (1964.), Bijenalu mladih umjetnika u Parizu (1965.), Bijenalu u Veneciji (1966. i 1976), Bijenalu u Tokiju (1967.).

Radomir Damnjanović Damnjan od 1974. g. živi u Milanu u Italiji.